Vikend za nama opet je bio jedan od povijesnih za naš klub.
Prvenstvo Hrvatske za mlađe seniorke i seniore virovitičkom atletskom klubu donio je tri vrhunska rezultata. Osobni rekord Marija Bošnjakovića u subotu na utrci na 400m. S vremenom 54.03 zauzeo je 11. mjesto u državi.
U nedjelju je Mario opet nadmašio samog sebe u utrci na 200m u kojoj je također srušio osobni rekord i s vremenom 25.18 zauzeo 21. mjesto.
I onda kao šlag na tortu došla je utrka Paule Rakijašić na 800m. Paula je istrčala odličnu, taktički zrelu utrku i suvereno osvojila prvo mjesti i obranila titulu Prvakinje Hrvatske u kategoriji mlađih seniorki od prošle godine. Semafor je stao na 2:17,68.
Put do ovih odličnih i hvale vrijednih rezultata za naš klub i virovitičku atletiku bio je sve samo ne lagan. Treniralo se cijelo ljeto po nesnosnim vručinama koje su se miješale sa bezbrojnim ugrizima komaraca te kilometrima i kilometrima istrčanih krugova na zarasloj travom atletskoj stazi. Stazi koju iz treninga u trening koristi sve veći broj virovitičkih sportskih kolektiva. Svoje treninge tu odrađuju rukometašice i rukometaši, mlade virovitičke košarkašice, ali i sve brojniji virovitički rekreativci kojima kada se pribroji 50 naših članova koji svakodnevno treniraju pretvaraju ovaj sportski kompleks u “lonac koji ključa”.
Pred sam odlazak na ovo prvenstvo trener Siniša Špiranec odradio je sa Paulom i Marijom i jednotjedni mini kamp tj. mini pripreme na Bjelolasici i kada se tu još dodaju studentske obveze i ispiti te svakodnevni životni zadaci dolazimo do zaključka da je ovaj nevjerojatni sportski trojac dao i zadnji dio sebe da nas ovim rezultatom sve u klubu, gradu i županiji učini iznimno sretnim i ponosnim.
Vratimo se malo na uvjete u kojima naši atletičari svakodnevno treniraju.Iako smo svjesni činjenice da živimo u izrazito teškim vremenima, voljeli bi da županijski, gradski i sportski autoriteti uvide nužnost hitnog ulaganja u sportski kompleks koji je gore u tekstu spomenut. Zvuči nestvarno u ovim vremenima očekivati izgradnju adekvatne atletske staze koju ovaj sportski kolektiv, ali i mnogobrojni drugi spomenuti itekako zaslužiju. Ali ne možemo se oteti dojmu da je neophodno i hitno potrebno ulaganje u uređenje postojeće atletske podloge, uređenje i saniranje postojećih travnatih površina. Staza je iz dana u dan u sve lošijem stanju, puna rupa, kamenja, obrasla uz rubove i po dijelovima koji se manje koriste visokom travom i korovom. Sve navedeno predstavlja veliku opasnost za brojne korisnike, a jedna od tih korisnika je i Prvakinja Hrvatske u atletici. Ponovit ću…Prvakinja Hrvatske u atletici…u Virovitici…iz Atletskog kluba Vorovitica. Mišljenja smo da zaslužuje ona, ali i mnogobrojni klinci i klinceze bolje i dostojnije uvjete treniranja te da bi atletičari trebali imati vrijeme na stazi rezervirano samo za svoje članove, a ostali sportski kolektivi i brojni rekreativci kada mi nismo tamo. Jer, zamislite samo reakciju bilo kojeg loptačkog ili nekog drugog sporta kada bi nas 50 došlo u”njihove” prostore malo trčati i odraditi koji trening.
No, bilo kako bilo, mi ćemo i dalje biti vrijedni i uporni kao i do sada. Još ćemo nebrojeno puta razveseliti i učiniti ponosnima brojne županijske i gradske zaljubljenike i simpatizere atletskog sporta i ovog “malog”, ali “velikog” sportskog kolektiva zvanog ATLETSKI KLUB VIROVITICA!!!
